U SJEĆANJE MIHAJLO BIGLBAUER – BIGO
U SJEĆANJE
MIHAJLO BIGLBAUER – BIGO
Nema više našeg Bige! Otišao je tiho, iznenada, samozatajno... baš onako kako je živio i kakvoga ga pamtimo. Uvijek veseo, nasmijan, šlagfertig (kako bi rekli Esekeri), pripravan na svaku repliku, na svaki odgovor, na svaki vic na tuđi, ali i na svoj račun. Zračio je iznimno pozitivnom energijom i nevjerojatnim smislom za pravu i istinsku realnost. Cijeli život, a posebice u vrijeme ovih okrutnih odnosa u svim sferama društvena života, Bigo se vodio krilaticom – „Pretpostavi duhovno onom materijalnom...“ S tom mišlju pristupao je svakom svom uradku – bilo kao ugledni i priznati arhitekt, bilo kao sveučilišni profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta „Josipa Jurja Strossmayera“ u Osijeku, bilo kao stvarni poklonik kulture, posebice likovne, bilo kao jedan od osnivača Lions cluba Osijek i zasigurno jedan od doajena hrvatskoga lajonizma uopće.
Bigo je bio autohtoni Eseker, rođen prije 78 godina u osječkoj četvrti zvanoj Neustadt. Odrastao je u blizini nekadašnjeg diva metalske industrije OLT-a, družio se i prijateljevao sa svojim vršnjacima iz cijeloga grada. Srednju tehničku školu završio je u Osijeku, kao tada najmlađi učenik, pa je prije upisa na fakultet morao pauzirati godinu dana, jer se nije mogao upisati s manje od 18 godina! Diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Po završetku školovanja vraća se u grad na Dravi, kojega je volio iznad svega. Iz njegove struke za njim ostaje veliki broj iznimno zapaženih arhitektonskih izvedaba, a posebice onih iz područja sakralne arhitekture.
Mihajlo Biglbauer član je osnivač Lions cluba Osijek (Charter član). U svih dvadeset i nešto godina postojanja Kluba bio je iznimno aktivan, a u klupskom okružju obavljao je i niz odgovornih dužnosti, počevši od predsjednika Kluba, pa sve do posljednjih dviju funkcija – rizničara i direktora za članstvo, odnosno predsjednika Povjerenstva za prijam novih članova. Inicijator je i aktivni sudionik brojnih zapaženih akcija Lions cluba Osijek, kojima je naš klub prepoznatljiv i izvan hrvatskih distriktualnih granica. Ne treba posebno ni spominjati njegov golemi doprinos svim distriktualnim aktivnostima, u koje se aktivno uključio Lions club Osijek. Za sve što je Bigo dao lajonizmu primio je i jedno od najviših lajonističkih odličja – priznanje tadašnjeg međunarodnog predsjednika Lions Internationala dr Wing-Kun Tama, prilikom njegova posjeta hrvatskim Lionsima 2012. godine.
Njegovim odlaskom „u vječna lovišta“, kako je znao parafrazirati Karla Maya, Lions club Osijek izgubio je pravog i istinskog Liona, člana zbog kojega će klupski Curiculum biti nepopravljivo oštećen. U svima nama, koji smo ga poznavali, iznimno ugodno surađivali, pa na kraju i neki od nas i odrastali zajedno s njim – Bigo će ostati u trajnom i neizbrisivom sjećanju. Ponosni smo što smo živjeli i surađivali s njim, baš kao što je ponosna i njegova Buba i cijela obitelj Biglbauer. – š.
